U subotu, 18. veljače odlučili smo iskoristiti proljepšanje vremena za jedan zanimljivi trening. U dogovoru s pripadnicima Javne vatrogasne postrojbe Zagreb i uz odobravanje lokalnih ribiča kojima će ova aktivnost prozračiti vodu zaleđenog jezera i pomoći ribama, našli smo se oko 12 sati na jezeru Savica, pokraj Zagreba.
Želja nam je bila zaroniti pod ledom i uz atraktivnost takvog urona samog po sebi, iskoristiti priliku za trening speleoronjenja zbog niza sličnosti koje ovakva lokacija nudi. Naime, zbog debelog leda, smanjene vidljivosti i lošeg osvjetljenja te uz hladnu vodu, ronjenje pod ledom je jako slično prosječnom speleouronu.

Uz to, kao i u speleološkim objektima, ima samo jedan i to mali izlaz, te je zbog sigurnosti nužno korištenje reela. Iako je postojala želja više naših članova za ovim ronjenjem, neki su bili spriječeni zbog bolesti. Međutim, led ne čeka i sutra ga možda više ne bude. Na akciju smo došli Hrvoje Dragušica, Alan Kovačević, Tomislav Flajpan, naš instruktor Tihomir Kovačević – Tihi, ja i četvero vatrogasaca.
Stigao je i klupski podmladak u sastavu Tara, Andrej i Dominik, koje je ipak više od ronjenja zanimao snijeg i igra sa pesekima Lunom i Indyjem. Uz vatrogasce ronili smo Dragi i ja, dok su ostali bili grupa za potporu sa površine.

Na naše iznenađenje led je bio dosta debeo, dva sloja od po 8 cm. Pala je odluka da rupu za ulaz napravimo podalje od obale jer je na početku dosta plitko i nećemo moći zaroniti. Navedena debljina leda pomogla je u toj odluci, da je bio tanji to bi bilo nemoguće učiniti.
Vatrogasci su ponijeli motornu pilu i ubrzo izrezali rupu dimenzija 1,5m x 1,5m. Od rupe smo razvukli i uže sa čvorovima, koje će pomagati u izvlačenju. Ja sam određen kao voditelj ronjenja te smo prije ulaska u vodu napravili kratki brifing, objasnili zaduženja, znakove i istaknuli neke specifične opasnosti.
Razvlačit će se safe line, od koje se nitko i pod nikakvim okolnostima ne smije odvajati. Gubitak ronioca u hladnoj, mutnoj vodi, s debelim ledom na površini a malim izlazom „tamo negdje“ lako bi mogao imati kobne posljedice. Ulazimo u vodu jedan po jedan, s razmakom, jer je led pod težinom aktivnosti teško opremljenih ljudi počeo jedva čujno pucati.

Prvi je u vodu ušao Dragi, on nosi i video kameru kojom će probati snimiti par atraktivnih kadrova. Kad smo svi ušli u vodu, počinjemo roniti u smjeru druge obale jezera, malo ispod leda. Voda je ovdje plitka, tek nekih 2,5 metara i zadržavanje pri dnu bi dovelo do dodatnog dizanja mulja i zamućenja. Na žalost ubrzo sam osjetio prodor vode u moje suho odijelo, popustila je vratna manžeta koja je već na kopnu pokazivala znakove istrošenosti.
Suho odijelo ima mnoge prednosti pred mokrim kod ronjenja u hladnoj vodi, međutim nakon ulaska vode gubi ih sve i postaje slično običnoj mokroj odjeći.
Nakon nekog vremena hladnoća je postala neizdržljiva te sam dao znak za povratak. Svi su se ronioci uredno vratili po razvučenom safe line-u i nije bilo problema.

Uron pod ledom trajao je nekih 10-ak minuta a s obzirom na temperaturu vode od samo 2 stupnja teško da bi i bez propuštanja vode trajao puno dulje. Nakon raspremanja opreme i preskidanja na hladnom zimskom suncu, nastavili smo druženje na suhom i toplom, prepričavajući „ribičke priče“ i planirajući nove poduhvate.

Događaj je popratila i 24sata TV, snimku možete pogledati ovdje: (http://www.24sata.tv, tagovi: uron, sava, led)

Fotografije: Tomislav Flajpan - Frf