Naslovnica

Proljeće na Zrmanji

U razdoblju 29. travnja - 1. svibnja 2016. na Zrmanji se odvijala manifestacija Proljeće na Zrmanji u organizaciji Riva rafting centra. Cilje manifestacije bio je što većem broju ljudi ukazati na veliki potencijal bukovačko-velebitskog krša. Uz pješačke i treking ture, veslanje na dasci, vožnje brodom po Zrmanji, posjet speleoobjektima i biciklističke ture, organizirane su rafting i kajak ture u čijem je osiguranju sudjelovao DDISKF. Na terenu su bili Tihomir Kovačević Tihi i Gordan Polić koji su čuvali cilj. Taj vikend je održana mala škola ronjenja za nove članove - početnike, pa je Marsela zaronila prvi put.

Eko akcija Novalja 2016

U akvatoriju grada Novalje na Pagu održana je akcija organiziranog čišćenja podmorja, a na njoj je sudjelovalo oko 100 osoba u organizaciji ronilačkog kluba Dupin i Turističke zajednice iz Novalje.

U akciji čišćenja podmorja sudjelovala su i naša dva člana. Iz mora je uklonjena veća količina raznog otpada. Uspostavili smo prijateljske odnose s roniocima iz Kluba podvodnih aktivnosti Marsonia iz Slavonskog Broda, koji će nam se pridružiti na ekspediciji "Kamena galaksija - Zrmanja 2016".

Balkan Rivers Tour

DDISKF je 21. travnja 2016. sudjelovao u projektu pod nazivom Balkan Rivers Tour. Cilj akcije je podići svijest o važnosti očuvanja balkanskih rijeka koje su gotovo netaknute.

Ovaj projekt vodi Rok Rozman iz Slovenije, biolog i bivši olimpijac. On i njegova ekipa kajakarit će po 18 rijeka u 6 balkanskih država, od Save u Sloveniji do Vjose u Albaniji. Putovanje rijekama traje 16.4. - 20.5.2016. i završava predajom posebne peticije albanskom premijeru Ediju Rami u Tirani.

DDISKF je dao podršku projektu sudjelovanjem na raftingu na rijeci Zrmanji. Sudjelovali su Tihomir Kovačević Tihi, Gordan Polić i Marsela Alić, a Tihi je sudionicima akcije održao predavanje o važnosti zaštite cjelokupnog toka rijeke Zrmanje. Pokazali smo im i naš videomaterijal te predstavili ekspediciju "Kamena galaksija - Zrmanja 2016".

Na području od Slovenije do Albanije planira se izgradnja 2700 hidroelektrana, a upravo su balkanske rijeke zadnje očuvane divlje rijeke u Europi, u kojima obitava velik broj endemskih vrsta riba, pogotovo pastrva.

Projekt Balkan Rivers Tour provodi se u sklopu kampanje Spasimo plavo srce Balkana koje organiziraju EuroNatur, Riverwatch i WWF Adria.

https://www.facebook.com/balkanriverstour/timeline

http://www.balkanrivers.net/en/balkan-rivers-tour

Pismo podrške predsjednice RH

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović podržava proglašenje geomorfološkog parka prirode na Zrmanji.

Najavljujemo: 16. MSRE "Kamena galaksija - Zrmanja 2016"

Multidisciplinarna međunarodna speleo-ronilačka ekspedicija održat će se 1. - 15. kolovoza 2016. godine na području rijeke Zrmanje uz podršku predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarorvić. Voditelj Ekspedicije je Tihomir Kovačević Tihi. U istraživanju sudjeluju speleolozi, ronioci, speleoronioci, geolozi, biospeleolozi, povjesničari, paleontolozi, arheolozi i dr.

Grbina - veljača 2015.

Već duže smo se pokušavali ispoloviti da se okupimo i odradimo zahtjevnu akciju. Sada se poklopilo da je već duže vrijeme veća količina snijega na području Plaškog, a vrijeme je stabilno još kraće vrijeme makar se uskoro najavljuje južina. Čemu se mi radujemo ( bez južine ) zbog pretpostavke da nas čeka bistra voda za ronjenje. Kaj bi si ja preveo, bit će novih preronjenih metara...

Dana 20. veljače 2015. startaju tri ekipe iz različitih smjerova, no prema istom cilju. U Alanovoj klasično prekrcanoj Škodi su: Anita, Katarina, Tihi i jelte već spomenuti šofer. Oni su uspjeli startati nešto prije ekipe u kojoj smo bili: Elvir, Marko i ja s standardnim golfićem.  Jedno naš prekaljeni usamljeni strijelac Gogo, prvi stiže iz srca gorskog Kotara do Plaškog i strpljivo čeka da ekipa po ekipa doklipše. Srećom nam je Meho dao kuću na raspolaganje, pa smo imali fiksni objekt sa svime potrebnim. Struja, voda, suha drva, kuhinja, sanitarni čvor... Jedini je problem bio zagrijati ledenu kuću oko koje ima 30+ cm snijega. Iskorištavamo večer za pregled i brzi servis opreme, punjenje ronilačkih boca, punjenje rasvjete i Go-Pro kamere. Tek sada možemo nešto prezalogajiti i ne dehidrirati...

Stiže nam i subotnje jutro gdje krmeljava ekipa ima finalne pripreme za polazak na Grbinu špilju. Naravno da se autima najbliže može do Mićine kuće, znači svu opremu treba prenijeti do ispod litice na kojoj nas Grbina čeka. Kako je tko mogao tako je zgrabio nešto od potrebite opreme i u nekoliko se rundi oprema prebacila do pod stijenu. Naravno da je staza otežana jer na nekim mjestima snijega ima oko 1m, pa je propadanje do „jaja“ pod teretom dvobocnika i neke druge opreme najnormalnija stvar.

Stari mačak Gogo prvi se ispenjava na plato i priprema štrik za prečnicu za transport opreme. Mi odozdola dotežemo da se prečnica previše ne objesi pod većim teretom. Nakon toga mu se priključuju Marko i Elvir, da odrade podizanje opreme i pripremu štrika za penjanje. Nakon toga cure ispenjavaju po štriku, Tihi ostaje dolje na sigurnom a Alan i ja se klasičnim Goginim putem priključujemo ostatku ekipe na platou ispred samog ulaza u Grbinu. Kreće lagani transport 3 dovobocnika i ostale opreme kroz špilju do sifona. Gogo, Alan i ja oblačimo suha ronilačka odijela i krećemo za njima ka sifonu. Stižemo do jezera, gledamo vodu-ona gleda nas, dobro je i niska je i bistra je. Dogovor je da danas idemo pokušati probiti još dalje, a sutra crtanje. Pa koliko se uspije napraviti...  Gogo će biti podvodni snimatelj speleoronilac, a Alan i ja speleoronioci probijači (usputno sam skupio i nekoliko buba-baja u sifonu za uzorkovanje... ). Krenuli smo kroz već postavljeni dio, pa skrenuli u meni novi a također zadnji puta postavljeni dio kanala. Malo po malo se krećemo od samoga početka ronjenja i pokušavamo ponovno ugledati čovječju ribicu, Gogo snima... ...ja usputno lovim buba-baje. Stižemo do pred kraj postavljenog reel-a, nadovezujemo se na nekih 9m dubine i produžujemo dalje kroz uži no dubok kanal. Roneći smo se kretali do naše najveće postignute dubine od 16m, no vidjeli smo dok je još bilo bistro da ima dijelova gdje se dubina povećava na cca 25m. A to je 200-tinjak metara od ulaza. Kako se na 10-ak metara dubine ne vidi plafon ni površina u jednom trenutku smo odlučili izroniti, pa da vidimo gdje smo. Izašli smo na površinu gdje je Alan fiksirao reel, promotrili morfologiju, provjerili boce, izkonzultirali se i istim putem krenuli nazad kroz sada već vidno zamućenje. Postavili smo još oko novih 100m novog reel-a.

Ipak uski je prostor, trojica smo prošli, ajmo sigurno izaći van. Mjestimično je vidljivost padala na duljinu ruke, mjestimično se vidjelo 1-2m. Tek kada smo se vratili do prvog skretanja u širi kanal, stanje je bilo malo bolje, povećala se vidljivost do 3m. Grupno provjeravamo stanje u bocama i zaključujemo da je najsigurnije da se ide van. Sutra planiramo opet zaroniti pa nacrtati koliko se da...

Vadimo Gogin dvobocnik van, Alanov i moj ostaju jer smo potrošili po 50 bara. Izlazimo van među ekipu i prepričavamo kaj je bilo, nažalost Katarina mora juriti na vlak jer sutra mora pičiti za Dubrovnik...

Spuštamo se dole, neki lakše neki teže. Neki slobodnim kretanjem, neki po štriku, a neki kao ja u suharku koji već godinama nema ripne na đonu se odlučuju na egzibiciju. Odrađujem penjanje preko hrbata pa preko fest strmine do drugog hrbata po kojemu se može lakše kretati. Uglavnom slijedi povratak u Mehinu kuću i prepričavanje doživljenog...

...dogodilo se ono od čega smo strepili, preko noći pukla je južina. Rapidno se digla temperatura, popraćena intenzivnom kišom. To nam nikako ne odgovara, osim kaj bumo pokisli do špilje, dići će nam se i zamutiti već zamućena voda. Zadnji puta kada sam ja bio na Grbinoj, imali smo doživljaj iz prve ruke da vidimo kako se voda naočigled diže. Valjda ne bude opet tako...? Pada odluka da danas ronimo samo Alan i ja.

Stižemo u Grbe, presvlačimo se, Alan i ja odmah u suharke pa kud puklo. Primjećuje se da je visina snijega reducirana spram jučer, svejedno se meni skliže u suharku bez ripni na đonovima. Objašnjavam ekipi kuda sam se jučer spustio, pa da probamo tim putem, kao lakše je. Njima još i ide, meni sklizavica teška. Nekako se dovučem do ulaza i nismo sigurni hoćemo li uopće roniti, FUCK! Svejedno moramo do vode i u vodu makar da opremu izvučemo, jer po ovim uvijetima nema smisla crtati.

Kada smo došli do vode primjećujemo da se voda digla 30-40cm od jučer. Zamalo odustajemo od ronjenja, no kada smo već na vodi ipak se kompletiramo i idemo još malo pogledati kaj ima i postaviti kanal u kojem smo u prvom ronjenju Grbine bili. No maknuli smo reel i otišli u neki manji kanal gdje si je tada Alan probušio manđetu  pa se namočio i nazebao.U prvom dijelu je vidljivost bila 1-2m, dublje u kanalu gdje se malo proširio i 2-3m. Odosmo mi u taj kanal, po sjećanju sam se prevario. Sada je i veći i duži, oko 50m dužine i do 10m širine. Razgledavamo ga detaljno jer je taj komad još najbistriji od današnjeg ronjenja, opet nema čovječje ribice, ima neko provlačenje gdje treba pobacati kamenje da se napravi više mjesta ...  Postavljamo reel i u taj kanal i lagano idemo prema van. Sada imamo postavljenih 300-tinjak metara špage, a nismo uspjeli nacrtati niti metra. Šteta! Morat ćemo nekom prilikom opet na teren i odraditi samo mjerenje i napraviti nacrt podvodonog dijela špilje.

Uslijeđuje izlazak iz špilje s dvobocnikom na leđima u suharku koji godinama nema ripne na đonovima, Alan barem ima tenisice preko čarapica od suharka pa mu krakatome kretanje ide. Srećom s nama je Gogo uz Marka i Elvira, koji me u potunosti servisira i sigurno izgmizavam van iz špilje. I sada slijedi obratno od dolaska, spuštaj sve dole. Pakiraj i cukaj do autiju. Ovaj puta koristim blagodati opreme za spuštanje po štriku i to ide jednostavno i brzo. U jednom trenutku još pri vrhu sam dreknuo: „Da me sada mama vidi!“. U suharku na štriku, poslije ronjenja ide spuštanje niz liticu. Ma neponovljivo!

Vraćamo se koritom Grbine i vidimo da je snijeg još drukčiji nego na dolasku i da vode ima u koritu. Stižemo do Mićine kuće, presvlačimo se i pakiramo. Malo se okrjepljujemo kod njega da se dobijemo i pičimo do Mehine kuće. Naime moramo na vrijeme krenuti da nam Anita ne zakasni na posao u ZG.

Tako je prošla zadnja akcija na mojem roditeljskom dopustu!

 

Autor: Frf

Grbina pećina - novi lokalitet čovječje ribice u hrvatskom kršu

Četveročlana ekipa krenula je oko 8 u jutro iz Zagreba u jednom vozilu do zaseoka Grbe, pored Plaškog. Parkirali smo na kraju kolnog puta prema pećini Grbe. Nakon gableca smo se počeli opremati i odmah kod vozila svi smo obukli neoprenska odijela. Složili smo 3 ronilačke konfiguracije te natovareni olovima, dvobocnicima, užetom i ostalom opremom koritom potoka došli do mjesta ispod okomite stijene gdje sada izvire potok Grbine

MSRE "Ponor Kovači - Ričina" - izvješće

Međunarodnu speleo-ronilačku ekspediciju ''Ponor Kovači – Ričina 2013'' organizirala su društva: Dinaridi - Društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena (DDISKF) iz Zagreba i SD ''Mijatovi dvori'' iz Tomislavgrada, te RK Neretva iz Mostara, Biospeleološko društvo u BIH i Hrvatsko biospeleološko društvo kao suorganizatori.

Ekspedicija je održanana području Duvanjskog i Livanjskog polja, a trajala je od 24. kolovoza do 08. rujna 2013. godine. Voditelj ekspedicije bio je Ivan Buntić iz SD Mijatovih dvora, organizacijski voditelji Tihomir Kovačević Tihi, voditelj znanstvenog tima Roman Ozimec, voditelj speleoronilačkih istraživanja Alan Kovačević i Marijana Jelić kao tajnica ekspedicije. Na ekspediciji je bilo ukupno 44 sudionika - speleologa, speleoronioca i znanstvenika.

Istraženo novih 1000 metara

Ekspedicija je ušla u svoj deveti radni dan. Do danas je uglavnom rađeno u Ponoru Kovači u koji su svakodnevno ulazile speleo - ronilačke ekipe. U ekstremnim uvjetima istraživanja uspjelo se istražiti oko 1000 metara novih kanala.

Polazak na ekspediciju

25. kolovoza 2013. službeno je započela ovogodišnja speleoronilačka ekspedicija. Početna točka odlaska iz Zagreba, bila je baš kao i prije 27 godina - ispred Večernjeg lista. Članovi ondašnjeg DISKF-a krenuli su na ekspediciju put Durmitora u Crnoj Gori, a današnjeg DDISKF-a prema Bosni i Hercegovini, u bližu okolicu Tomislavgrada.
Od ekipe koja je krenula na ekspediciju 1.  kolovoza 1986. tu su opet Tihomir Kovačević - Tihi i Krunoslav Hornung. U intervjuu za Večernji lsit, Tihi je rekao kako se većina tadašnje ekipe rasula po svijetu, ali su njihovi potomci naslijedili ljubav prema istraživanjima podzemlja i nastavili njihovim putevima.

<< Početak < Prethodna 1 2 3 4 5 Sljedeća > Kraj >>

Skup speleologa Hrvatske 2012.



Iz sadržaja