S početkom Nove godine počelo je i skidanje masnih nakupina na strateškim mjestima naših tjelesina. Tako smo se u subotu 07. siječnja 2012. godine unatoč najavama oluje, kiše, snijega i nadolazeće svjetske katastrofe okupili ispod Zrcala, da uz roštilj i kuhano vino u pauzama između zalogaja napravimo nekoliko penjanja gor' i dol'...

Tako smo se dakle okupili u slijedećem sastavu i muško-šovinističkim redom:  Tihi, Damir, Frf, Dragi, Luka, Tuna, zatim Meli, Marina, Zvonimira, Beata, Danijela sa Tarom i Andrejom, uz četveronošce Lunu i Indi. I na debelom kraju, tj. predvečer još i Marko i Tamara.
Okupljanje je počelo standardno - na okretištu Dubrava, a bilo je organizirano je i začinjeno prijetnjama izvjesnog pojedinca preko maila o iznenadnom propitivanju iz čvorologije tijekom jela, tj. vježbe. Obzirom da izvjesni pojedinac uskoro ide na sličan ispit, ostatak ekipe je pružio otpor protupitanjima o postavljanju Sv. Bernarda, Tirolske prečnice, tako da je sve ostalo ipak samo na prijetnjama.
Što se tiče logistike, tu ni ovaj put nismo zakazali, netko je zaključio kako idemo na teren od samo jednog dana i to kod Zagreba, a bunker(i) puni k'o da idemo na Zrmanju. Tako se na meniju našlo razne mesine, od letača (krilaca i batačića), krmića (za pobornike mesa umjesto perja - Tihog i Luku), zagorskih kobasa (ne zahtijevaju brzu pripremu, pacanje i neko kulinarsko znanje), kapulice i grickalica (češnjaka) te nešto vinca (demižončić sa Antoniine svadbe), kojeg je bilo i za skuhat, te nezaobilazne pivice.
(Primjetili ste ovo tepanje delicijama?).
E da, bilo je i čaja i malo radlera. Sokova se ne sjećamo, možda neka kola koja je s Markom došla uz crno vino.
Uz vatru, ponešto sunca u jednom trenutku, malo smo penjali, pa malo jeli, pa malo penjali i tako dok nije pao mrak.
Svi siti i zadovoljni, nešto se ispenjalo, nešto skinulo mašćobe (vjerojatno i vratilo).
Ali i to je za ljude. :)

Fotografije: Tihomir Kovačević - Tihi