Bauljali smo brdom i tražili mjesto - točnije špilju koju u povijesti nazvaše po istoimenom brdu Kalvarija. Kalvarija iznad slikovitog ličkog mjesta Bužim. Kalvarija - stvarno pomislih, pa to je to - Isusovo mučilište. Mi njegovi sljedbenici, njegova djeca srljali smo, spoticali se na kamenje i grane, tražeći to mitsko mjesto, mučili se da ga pronađemo i da ga bolje spoznamo, sa željom da damo neki poticaj za rasvjetljenje istine koje je skrivalo to mistično mjesto.

Upregnusmo sva naša čula, osjećaje, dadosmo nadnaravnu snagu našim članovima (posebno Majku-rođenom Bužimčanu) da uđu u trag tom povijesnom mjestu, za koje nitko do sada ne dade sa sigurnošću pravu tezu, već ostadoše samo ''labave'' pretpostavke… da je to bilo ''moguće'' – turski zatvor, mjesto ''zbjega'' pred turskim zulumom, ''povijesna galerija prirodnih ukrasa'' (op.a. naravno da se šalim!) ..itd...

Konačno naš vrijedni član Milan Ćaćić-Majk uz pomoć mještanina Mate Miškulina 6.rujna uz sve opisane teškoće i prepreke, negdje, bolje rečeno, nigdje u bespuću kamenjara dovode nas do ulaz u podzemlje Kalvarije. Istini za volju i metar ispred ulaza nismo znali da je ulaz, da nisu u potrazi otkresane neke grane grma, koji se tako dobro bio udomio na tom mjestu. Beata, Alan, Majk, Đurđa jurnuše unutra, bolje rečeno upuzaše kao zmije…
vrijeme prolazi…
Luka, Damir i ja (Tihi) čekamo…čekamo…
Na brzinu iznosim teoriju o ''psećim špiljama'' (to naravno znate što je… koncentracija ugljičnog dioksida pri dnu i pomanjkanja zraka, zbog organskog raspadanja…i "ge-crk"). Damir je shvatio moje teoretsko izlaganje i bez čekanja jurnuo u zidani kanalčić, koji nakon par metara zakreće i ne vidi se ništa, ali i ne čuje. Dogovor je - stalno pričaj što vidiš, dali čuješ… i ponovo pomislih pa ovo je stvarno Kalvarija - ili mjesto lubanja, stradanja, neizvjesnosti i patnje, u ovom slučaju duševne - pa dovraga, naši članovi su unutra. Damir je ''genijalac'' upravo priča koliko treba, a i smirio nas je, kazavši da čuje njihove glasove , te da i on ode do njih.
Izlazak, kao ''kokošji kongres''. Pitanja pljušte na sve strane, a odgovor samo podgrijavaju maštu… Ušli smo u nešto, što je izgradila ljudska ruka u zajedništvu s prirodom... mjesto ''zatvora'', gdje su zločesti turci zatvarali ''neposlušne'' žitelje ovog područja!?!
''Skrovište'' u koje su se skrivali ljudi ovog kraja, pred turskim zulumom i njihovom poznatom okrutnošću ili kako meni pade ovaj čas na pamet, ''hotel ili konačište '' za tadašnje ljubitelje prirode, koji su svoje slobodno vrijeme htjeli provesti daleko od tadašnje urbane vreve (naravno ponovo neslana šala raspisanog tekstopisca)…
A sad ozbiljno na našem portalu imate fotografije koje su napravljene i prilikom prvog ulaska i drugoga za desetak dana kasnije, kada smo ''Kalvariju'' topografski, fotografski i video snimili, zabilježili detalje bitne za krajnju, ozbiljnu riječ znanstvenika, koji će na temelju našeg ''otkrića'', nadamo se, dati ozbiljan i detaljan opis ovog dijela povijesti, na zadovoljstvo hrvatskog pučanstva.


Na toj akciji DDISKF-a učestvovali su: Beata, Melita, Đurđa, Šljivica, Majk, Alan, Darko, Damir, Tonko, Frf, Luka i Tihi.