MSRE "Baraćevac 2012."

PDF
Print
E-mail
Written by Tihi
Tuesday, 28 August 2012 06:51
There are no translations available.

Međunarodna speleo-ronilačka ekspedicija „BARAĆEVAC 2012“ održala se od 29. lipnja do 8. srpnja 2012. godine. To je deseta po redu uspješno održana međunarodna speleološko-ronilačka ekspedicija u organizaciji Dinarida - Društva za istraživanja i snimanja krških fenomena.
Bazni logor bio je u je Prvom speleološkom domu Republike Hrvatske u mjestu Nova Kršlja. U ekspediciji je sudjelovalo 18 članova, od toga 14 iz DDISKF-a i četiri člana speleološkog društva GBTE iz Mađarske.

Vođa ekspedicije bio je Tihomir Kovačević. Ekspedicija je sa svojim radom krenula već 30. lipnja, kad su počela istraživanja i snimanja na terenu. Ime ekspedicije nije se u potpunosti opravdalo. Naime, voda u izvoru Baraćevcu (koji je prema nazivu ekspedicije trebao biti glavni cilj istraživanja) bila je niska i odmah se zamutila pri ulasku speleoronioca Frfa i Alena. Ponovno je izmjerena dužina od ulaza do prve dvorane. Ona iznosi 38 metara.

Za sada smo odustali od detaljnog topografskog mjerenja i ostavili ga za neko drugo vrijeme, kad voda bude veća, brža i bistrija.
Težište je tada usmjereno na istraživanja Jankovića pećine i špilje Adios. Na temelju dostupnih podataka iz 1961. godine, kada je ovo područje istraživano od SDH i usmene predaje, znali smo za lokaciju Jankovića pećine, dok smo za Adios (tako su je prozvali istraživači iz SOV-a - M. Čepelak - negdje pod kraj 80-ih godina prošlog stoljeća), znali da joj je duljina 1087 metara, ali da ne postoji topografski snimak, da se u njoj održala jedna od ''Fosilijada'' u rujnu 2010., te da je uspostavljen svjetlosni i glasovni kontakt između te dvije špilje. Odlučeno je da se ponovo topografski snimi i nastavi istraživanje tih dviju špilja, proba spojiti ih u sustav, prikupi bio-speleološki i drugi materijal koji bi se koristio za što bolje poznavanje ovih objekata.

U vrlo uspješnom istraživanju Adiosa došli smo do vrijednih podataka. Adios je jedan od većih speleoloških objekata na ovom području. Ima sve elemente, koji prave istraživače može zainteresirati da krenu u otkrivanje svih njegovih nepoznanica.
U kratko smo zaključili:
- objekt se sastoji od fosilnog i aktivnog dijela;
- pripada razvedenom tipu špilje. Nekoliko velikih dvorana, brojne jame, kanali na sve strane. Ima i aktivan vodeni tok… sifon iz kojeg potok izvire i ponorna zona u koju nakon više stotine metara ponire (protočni tip, kao Rokina bezdana!). U jezercima na vodenom toku viđeno je nekoliko u potpunosti depigmentiranih ribica, ali i onih koje su zadržale boju. To upućuje na to da je vodeni tok u špilji povezan sa nekim nadzemnim vodama, koje za velikih voda poniru u njega.
Nameće se zaključak da je to najvjerojatnije voda Korane, koja se gubi desetak kilometara uzvodno, a pojavljuje se ponovo na Gavranića vrelu nedaleko špilje, a dio podzemnim putom prolazi kroz Adios i izlazi na nekom nizvodnom izvoru na Korani. To će se morati dokazati bojanjem.
- prikupljeni su uzorci kornjaša i račića (Tihi i Luka); ribice su dobro fotografirane (Zurub); bio-speleološki materijal predan je na determinaciju mr.sci. Romanu Ozimecu iz HBSD-a.
- pronađen je veći broj ulomaka glinenog ćupa (Luka). Nakon preliminarne obrade u Arheološkom muzeju u Zagrebu, znamo da pripada Srednjem vijeku. - snimljen video zapis (Luka) i oko 600 fotografija (Zurub i Luka);
- ronjeno je ''Kvazi sifonu'' (Alan i Frf) i u pravom sifonu 40 metara (Frf).

Ovo se mora komentirati. Nejasna je namjera onoga koji je ronio u jezeru (vjerojatno je smatrao da je tu sifon) da ostavlja sigurnosnu uzicu na dnu jezera u procjepu koji nikuda ne vodi i ne može se proći dalje. Osim toga, u speleološkim krugovima (barem ne javno) nije poznato da je ronjeno u Adiosu, a kamo li da je to popraćeno pismenim tragom, a samo tridesetak metara dalje je pravi sifon u kojem je za vrijeme ronjeno 40 metara u duljinu i 6 metara dubine… i sifon ide dalje. U kanalima iznad sifona istraženo je stotinjak metara i možda se njima može zaobići sifon. Zadnja točka koja je zabilježena u kanalu prije jezera je 187 (najvjerojatnije je točku je zabilježio Maligan prilikom istraživanja).

Uz rad u Adiosu, istražene i nacrtane su još tri jame:
1. Puškarića jama, koja je svojevremeno bila poznata kao Duboka jama, sada ima samo 5 metara. Naime, ona je sada zatvorena ''lažnim dnom'' za koje bi se moralo uložiti mnogo truda i vremena da se probije!

2. Jama ''Dvije litre znoja'', novo otkrivena jama, nalazi se u šumi na putu prema Adiosu. Vrlo zahtjevan koljenasti jamski objekt. Topografski snimljen, ali postoje mogućnosti i daljnjeg istraživanja.

3. "Jama pomirenja'' (radno ''Iz rupe u dupe''- kako je došlo da tog naziva znaju oni koji su bili prisutni pri istraživanju). Jama je od prije poznata, naime DISKF ju je istraživao 4.travnja 1987. godine. Međutim, tada je nacrtan samo glavni ''bunar'', sada ima i nekih manjih perspektivnih kanala koji su topografski snimljeni.

Posebnu pažnju posvetili smo ''Poskokovoj jami'' sa željom da taj aktivni speleološki objekt spojimo u sustav Panjkov ponor-Varićakova špilja. Zbog njene niskoće i pjeskovito-glinenog dna, ekipa iz Mađarske je uporno kopala nekoliko dana. Za to vrijeme su uspjeli probiti oko 100 metara i potrebno je još oko 30-ak metara, da bi se ušlo u dio u kojem se može komotno provlačiti.
Pretpostavka je da špilja ide na ''Zeleni sifon'' u Varićakovoj.

Na kraju možemo zaključiti da je ekspedicija polučila dobre rezultate i pored kratkoga trajanja (svega tjedan dana) i uz relativno mali broj sudionika (18). Uz to, područje istraživanja je dijelom na opasnom terenu – miniranom. Jedan od sudionika skoro je stao na poteznu protupješaćku minu (sve je dobro prošlo – jer da nije već bi se pričalo o tome).

I nešto u veselijem tonu:

Zahvaljujemo obitelji Marković, koja nas je donirala s 30-ak pilića koje smo klopali gotovo svaki dan na sve moguće načine: …juhica … roštiljić…paprikašić, pa opet ispočetka. Od tuda i drugi naziv za ekspediciju: ''KOKODA EKSPEDIŠN'', koja zahvaljujući našem Luki, velikom „ljubitelju“ pernate eskadrile' ima i dva amblema. Nadalje, zahvala i našem stalnom i glavnom sponzoru ''Robiću'' d.o.o. koji nas je svojim ''ZUBROM'' držao na okupu u teška vremena recesije.
I naravno zucker kommt zuletzt - treba spomenuti i SPELEO TAXI, odnosno  Branka i njegov legendarnim IMT sa ćelestonkama, bez svjetala i prilično čudnim sustavom paljenja, bez kojega bi se i na ovoj ekspediciji nije moglo, te mu se opet najsrdačnije zahvaljujemo.

Sve u svemu bilo je radno i veselo.

Sudionici MSRE "Baraćevac 2012":
Alan, Alen, Beata, Beta, Branko, Dragi, Darići, Erik, Frf, Ištvan, Jani, Luka, Marina, Meli, Ramona, Šljiva, Tihi, Zuky, Željka.

Fotografije: M. Prpić - Luka, Damir Zurub

Izdvojeno:
Na službenom popisu najduljih speleoloških objekata na 52. mjestu navodi se Jankovića špilja sa duljinom od 1087 metara (izvor: spelologija.hr), a na drugom, nešto starijem popisu na 31. mjestu nalazi se također, citat: „Jankovićeva špilja (Adios)“. (izvor: http://public.carnet.hr/sdk/zin/spiljehr_.htm).

To je prvi podatak u kojem se Jankovićeva špilja i Adios spominju kao jedan objekt, što je očito zabuna. Jednako kao i službena duljina Jankovićeve špilje koja iznosi 1087 metara. Duljina Jankovićeve špilje iznosi samo 35 metara (izvor: zapisi istraživanja SDH) i riječ je o špilji utvrdi koja se nalazi u kanjonu rijeke Korane. U istim istraživanjima špilja pored Jankovićeve pećine (danas poznati Adios) se navodi kao „Mala špilja pored Jankovića pećine“. Napravljen je i nacrt ulaznog dijela, a istraživači su naveli da se u sredini nalazi uski i niski otvor kojim se ova špilja sigurno spaja sa Jankovićevom špiljom, ali je dalji prolaz nemoguć.

U razgovorima sa starijim žiteljima ovog kraja doznali smo da su davno prije u osnovnim školama bile organizirane i posjete špilji utvrdi ili Jankovićevoj špilji, s tim da je tada njen naziv (i očigledno pravi naziv) bio – JANKOVA PEĆINA.

Mala špilja pored Jankove pećine (prefiks "mala" vjerojatno je dan u šali, obzirom na s ogroman ulaz ) nakon zadnjeg istraživanja Marijana Čepelaka poslije kojega je otišao u Španjolsku, – nosi njegov naziv „Adios“.

Kao zaključak, za sada u formi prijedloga koji ćemo službeno iznijeti na jesen, na Skupu speleologa, obzirom na sada utvrđene činjenice predlažemo da se u službenim popisima speleoloških objekata u Hrvatskoj, ova dva objekta vode kao JANKOVA PEĆINA I ADIOS, čije su duljine 35 metara, odnosno 1087 metara prema zadnjim istraživanjima i napravljenim nacrtima
(M. Prpić).


NAPOMENA O OPASNOSTIMA NA OVOM PODRUČJU:

IZ RAZGOVORA SA NEKIM KOLEGAMA I SUDIONICIMA FOSILIJADE DALO SE ZAKLJUČITI DA SE MINIRANO PODRUČJE OKO TOKA RIJEKE KORANE U KANJONU PROTEŽE ISKLJUČIVO NEPOSREDNO UZ SAMU RIJEKU KORANU, UNATOČ TOME ŠTO JE NA STRANICAMA HCR-a OZNAČENO PODRUČJE KOJE SE PROTEŽE DOBRIM DIJELOM PREMA UNUTRAŠNJOSTI.

PRONALASKOM POTEZNE PROTUPJEŠAČKE MINE NA STRMINI GORNJEG RUBA KANJONA (niti 5 metara od ruba), NEDALEKO ADIOSA I JANKOVIĆA PEĆINE, SIGURNI SMO DA JE MINIRANO PODRUČJE ŠIRE NEGO ŠTO SE ZAKLJUČIVALO U SPELEOLOŠKIM KRUGOVIMA. STOGA OVIM PUTEM UPOZORAVAMO NA POJAČANI OPREZ !


AddThis
Last Updated ( Tuesday, 28 August 2012 13:44 )

Skup speleologa Hrvatske 2012.