Unatoč snijegu i minusima u  zraku krenuli smo na trening akciju - ronjenje sa namjerom snimanja pokojeg, nadamo se dobrog, kadra. Odredište je bilo prema Rakovici, Kukuruzovića špilja (=Kuruzovića). Kraći izvještaj sa ponešto fotki pročitajte u nastavku...

16.01.2010. okupljanje kod Tihija u 7:00, pokret 8:00. Krenuli s 2 Hyundai vozila. u prvom Dragušica, Marijana, Alan, Darko, a u drugom Damir, Tihi i ja -Frf. Usputno stali u Žganjeru na kavicu. Stigli u Drežnik grad i sjeli kod Željke na kavu i sa Brankom dogovoriti detalje. U 12h pokret prema Kukuruzovićki.
Opremanje smo obavili kod zadnjih kuća nadomak Kukuruzovićke, odmah do mostića. Usputno je Tihi radio video zapise, a Darko je fotkao, od pripreme opreme pa do transporta. Dolazimo pred špilju i doživljavamo blago razočaranje jer smo zakasnili doslovce jedan dan. Voda se malo povukla pa ulazni dio više nije jezerce. Šteta, jer smo htjeli snimiti uron u jezerce i kadar sa "klizanjem" kamere po siparu... ali nema veze idemo dalje. Negdje oko 13 sati. nas trojica ronioca spuštamo se niz sipar i ulazimo u plitku vodu.

Damir ide prvi, jedini s 3 boce, i vuče reel. Drugi sam ja, a treći Alan s kamerom koji sve to dokumentira. Ugodno nas je iznenadila vidljivost od desetak-dvanaest metara. Kuruzovička je i inače vrlo "čista" špilja, bez traga sedimenta. Kako je relativno nizak plafon na početku špilje, Damiru se treća boca vuče po dnu pa mu regulator ispada i odlazi u free-flow. Uron se nastavlja i dolazimo do lijevo položene paralelne cijevi u glavnom kanalu. Tu Damir ponovno ima "havariju" i sav je u balonima zraka, ništa ne vidi. Stoga prekida ronjenje i izlazi van, nakon kraćeg vremena mi ga slijedimo. Kratki brifing u plićaku, Damir odustaje od ronjenja za taj dan, a Alan i ja idemo dalje dovršiti snimanje. Ostatak urona prolazi u laganom i opuštenom ritmu. Nosili smo 2 reela, i iskoristili smo ih - oba do kraja.

Dosegnuli smo maksimalnu dubinu od 27,4 m. Lagani okret i povratak prema izlazu. Na povratku smo uočili kozicu kako se hrani sa špiljskim skakavcem, i prava je šteta što smo potrošili rasvjetu od kamere pa događaj nije ovjekovječen. Izron je bio nakon 43 minute, temperatura vode 9 celzijevaca. Svi smo vrlo zadovoljni i objektom i uronom.

U mahu pada dogovor da Kukuruzovićka postane trening "poligon" za ronjenje. Pri izlasku na suho, još se nismo ni snašli, a već nam uguravaju u usta energetske štapiće u obliku domaćih kobasica. Nadugo zatim slijedi seoba do vozila i raspremanje.  "Suha" ekipa se u međuvremenu sprema za obilazak drugog ulaza Kukuruzovićke, onoga koji nije pod vodom. Tako Darko, Branko, Marijana i Tihi odoše u prospekciju i video snimanje tog dijela. Mi ostali grijemo se i čekamo njihov povratak. Vraćaju se zadovoljni i radosni zbog odlično snimljenog kadra uz sifon na kraju suhe špilje.

Pred sumrak napuštamo špilju i idemo na toplo u Stari Grad. Tu nismo dugo izdržali, dovoljno da na brzaka pregledamo snimljene materijale. Glad je svoje učinila, pa smo produžili bliže Zagrebu i navratili smo do Ivice, predsjednika naše podružnice u Rakovici i njegov restoran "Sedra" na nekoliko jumbo pizza. Oko osam navečer uslijedio je povratak prema Zagrebu i nestrpljivo iščekivanje redovitog sastanka da na velikom ekranu provjerimo snimljeni materijal.

Fotografije: Darko Višek