Naslovnica // Aktivnosti // Akcije // Potvrđena traverza!

Potvrđena traverza!

PDF
Ispis
E-mail
Ponedjeljak, 07 Rujan 2009 21:59

Zajedno sa eko udrugom Bužimski izvori čiji smo osnivači i članovi, nastavili smo istraživanje na području Bužima i pretpostavku od prije tri godine pretvorili u ugodnu realnost.

Priprema za istraživanje, ispred Malog Vrbasa

 

Naša teza je bila da je izvor Vrbas povezan sa jamom stotinjak metara iznad njega. Vrbas je inače izdašno veliko vrelo koje snadbijeva pitkom vodom bužimski, smiljanski i dio gospičkog kraja. Zahvaljujući ovoj izuzetno sušnoj godini krenuli smo u potvrdu naše teze. 5. rujna, ekipa u kojoj su bili Tihomir Kovačević, Alan Kovačević, Damir Pavelić, Beata Prpić, Marjan Prpić, Danijela Kovačević, DDISKF juniori - Tara i Andrej Kovačević i i Milan Ćaćić- naš član i ujedno predsjednik Eko udruge „Bužimski izvori“ i Đurđica Butković tajnica udruge, došla je u ovaj lički kraj.

U Malom vrbasu, skitam se i snimam...

 

Prvo smo ušli u „Mali Vrbas“ koji je zasad presušio i u kojem smo došli do sifona ali što se, prema Alanu koji je napravio kratku prospekciju na dah - može roniti. Beata i Damir počeli topografsko snimanje, a Luka, Alan i Tihi su otišli na drugi izvor - Vrbas, na kraju propuntale fosilne dvorane, gdje ispod kamenja teče maleni potočić i izvire usred portala koji se nalazi između ta dva ulaza.

Imali smo sreću da je razina vode u sifonskom ulazu bila dovoljno niska da se može proći. „Dovoljno niska“ znači da se, na najnižem mjestu između stropa i vode, uz lagano nakrivljavanje glave s kacigom, može proći bez da voda ulazi u usta. :)

U Vrbasu, pred sam početak istraživanja.

 

Alan i Luka su prošli (Tihi je čekao na samom rubu ulaza i fotografirao), a onda su uslijedili povici oduševljenja svakog istinskog istraživača. Pred njima se otvorila dvorana sa jezerom, nekih 5 metara dubokim, sa slapom iznad kojega je odmah bilo vidljivo da se kanal nastavlja. Penjanjem uz slap i kroz maleni tijesnac koji je kasnije dobio ime „Ulaz u bajku“ dolazi se na plažu iza koje se nastavlja meandar.

Cijelim putem nas je oduševljavala ljepota koju do sada nije nitko imao prilike vidjeti. Svijetle i glatke vapnenačke stijene voda je oblikovala u prekrasne oblike, svako malo nailazili smo na slapove, tobogane, jezerca, sifone, a negdje na pola puta došli smo na najljepše mjesto cijele špilje – Dvoranu kamenih slapova. Pronašli smo prolaz koji vodi dalje i svakim metrom se oduševljavali sve više. Stijene su bile izuzetno kliske pa smo si međusobno pomagali cijelim putem, ali tempo nije jenjavao. Ne doživljava se svaki put ovakvo otkriće i ljepota, a nosila nas je i želja da izađemo na drugu stranu – u jamu.

Najljepše mjesto - Dvorana kamenih slapova.


Došli smo pred tobogan od nekih dva metra visine, kroz koji također teče voda, i uz malo jačeg napora- guranja, povlačenja, odupiranja o sklisku stijenu izašli u kanal kada je Alan povikao – „Vidim dan“! Izašli smo na drugu stranu!

Našli smo se na dnu trideset metarske jame, odnosno stajali smo na rubu prolaza u stijeni. Pokraj nas „bunar“ čije dno nismo mogli vidjeti, ali sigurni smo da je dubina veća od 10 metara. Tridesetak metara iznad nas krošnje drveća, nebo... Po prvi puta kod nas je spojen izvor sa jamom, stajali smo neko vrijeme, komentirali dubinu, radili planove za snimanje i radovali se povratku natrag kroz sve ono što smo upravo prošli.

Negdje daleko na ulazu nestrpljivo je čekao Tihi (toga dana nije obukao ronilačko odijelo zato i nije krenuo sa Alanom i Lukom), srce ga je vuklo pa se provukao koliko god je mogao preko stijena iznad vode, držao se kao pauk u uskom prostoru da ne uleti u vodu sa fotićem i čekao. Onda je uskoro ugledao dvije crvene kacige kako plivaju prema njemu sa osmijehom od uha do uha.

Neposredno pred povratak sa dobrim vijestima.

 

„Izašli smo na drugu stranu! Imamo traverzu! Znaš kaj, prekrasno je! Vidili smo ovo, ono,.... Sutra snimamo cijeli dan“.. I tako dalje.

Za kraj ovog uzbudljivog dana ostavili smo spuštanje u drugu jamu, slične dubine i nedaleko od prve i izvora. Nadali smo se da ćemo tamo naći prolaz i poveznicu, no to tu neće ići bez ronjenja.

Beata pri dnu druge jame. Dalje će se roniti.


2. dan

Napravili smo scenarij.
Uzeli kameru i po našem dobrom običaju snimili vjerodostojno cijelu akciju u kojoj su učestvovali Beata, Damir, Alan, Luka i Tihi. Nećemo sada otkrivati sve detalje filma do promocije, no vama ćemo ukratko ispričati fabulu – nakon dogovora pred akciju, dva tima kreću iz dva smjera, kroz ulaz u izvor i spuštanjem u jamu. Nadaju se da će proći i sresti se negdje pod zemljom...

Prenašanje opreme preko jezera. Timski rad.


Dok smo snimali kadrove, ponavljali scene, prenašali opremu plivajući preko jezera i sifona, penjali se uz slapove, uporedo smo i davali imena svakom lijepom dijelu. Tako smo dobili Majkovo jezero, Ulaz u bajku, Alanov meandar, Lukin meandar, Tihijev slap, Beatino koljeno, Dvoranu kamenih slapova, Tarin tobogan, Damirov sifon... Za njega ima vezana jedna anegdota. Sluša Damir kako dajemo imena, i veli mrtav-hladan : "pa ako ste sad svi dali ime, onda imam i ja prijedlog: nek' se zove Damirova špilja".
Prijedlog je na usvajanju, što će potrajati neko vrijeme dok nas smijeh ne prođe.

Za atraktivan kadar treba se i pomučiti...


Usput, mišljenja smo da smo konačno dobili hrvatski speleološki Hollywood :-)
Prostor između izvora i jame, kojeg su topografski snimilli Beata i Damir, je jedno od najljepših špilja koje smo imali prigodu vidjeti.

Speleo škola DDISKF uči i topo-snimanje.

 

Nakon gotovo 6 sati izašli smo van, ne toliko umorni i promrzli da ne bismo provjerili još nešto... Uspješan dan se morao začiniti sa još nečim prekrasnim, vratili smo se bar 300-njak godina unazad i ušli kroz zidano ljudsko zdanje u pravu pravcatu špilju (tek ćemo vidjeti koje).

Alan, Majk, Beata, Damir, Luka, Tihi, foto: Đurđa

 

Ovom prigodom se zahvaljujemo gradu Gospiću i gostoprimstvu gradonačelnika Milana Kolića i Đurđi Butković, te svakako eko udruzi Bužimski izvori i njenom predsjedniku Milanu Ćaćiću - Majku. Ime prvog i najljepšeg jezera u, sada potvrđenom sustavu Vrbas, dali smo ime Majkovo jezero. U njemu je i sifon kojeg ćemo vrlo skoro preroniti i nastaviti potvrđivanje ovog prekrasnog sustava, novog podvelebitskog bisera.
Vraćamo se. Brzo.

Autori fotografija:
Tihomir Kovačević - Tihi, Marjan Prpić - Luka, Damir Pavelić, Đurđa Butković.
Copyright DDISKF 2009.

Pogledajte još: nastavak istraživanja u Bužimu...

(I malena opaska administratora: naslov ovog teksta izmjenjen je nakon određenih saznanja o "postojanju mnogobrojnih traverzi na području Lijepe naše", no to svakako ne umanjuje značaj i vrijednost otkrića kojeg su napravili dečki i cure iz DDISKF. Na kraju, lijepo pozdravljamo sve one koji su proteklih dana toliko intenzivno posjećivali i upoznali naš novi portal, nadamo se da ste uživali i da ćete i nadalje uživati čitajući o akcijama kluba čije kvalitete i vrijednosti daleko nadmašuju (administratorski) naslov jedne priče.)


AddThis

Skup speleologa Hrvatske 2012.

Iz sadržaja

Što je bilo prije - kokoš ili jaje?