Uz istočnu obalu slikovitog Zatonskog zaljeva vijuga uska asfaltna cesta. Kad napusti zadnje kuće lagano se uspinje i zalazi u visoku borovu šumu. Na dnu kosine pod cestom smjestila se Zvizda, mjesna plaža koja ljeti vrvi Zatonjanima i njihovim gostima. Na plaži su zadnjih godina dograđena dva kratka mola, a ispred nje usidreno vaterpolo igralište. Čim se uđe u more, bilo odvažnim skokom ili laganim penzionerskim hodom, dok stopala uživaju u toplini ugrijane vode dugog zaljeva, pri površini se osjeti hladni sloj boćate vode.

Dalje na moru, prema Zatonu, stotine galebova strpljivo plutaju i čekaju da neki dut* li drugi podmorski predator natjera brojna riblja jata koja uživaju u velikoj slatko-slanoj morskoj mješavini na bijeg prema površini i skok kroz zrak. Golemu količinu slatke vode Zatonski zaljev dobiva iz brojnih izvora sa istočne strane zaljeva. Speleolozima najzanimljiviji od njih je Litno.
Na Sjevernom rubu Zvizde, iz 60 cm visoke pukotine pod nekoliko metara visokom stijenom izbija snažni vodeni tok. Tri metra od stijene napravljen je betonski zid s rupom koji vodu iz izvora ujezerava u 6x3m veliko plitko jezero čija je razina za vrijeme manjih oborina u razini mora i ovisna je o plimi i oseci dok se kod većih oborina diže, jer je rupa u zidu premala za dotok iz pukotine. Paralelno sa zidom s vanjske strane prema moru proteže se metar i pol široka uzidana šetnica sa tri elementa betonskih cijevi kroz koje se vodeni tok probija prema moru.

Pred početak Domovinskog rata speleolozi SO PD Željezničar iz Zagreba su pri vršenju preliminarnih speleoloških istraživanja spomenuli izvor Litno između 85 špilja i jama koje su tom prilikom obrađene stručnim radom za potrebe NP Krka. (Lukić O, i Jalžić,B., 1990: Speleološke pojave NP Krka). Domovinski rat je svakako odgodio nastavak speleoloških istraživanja na području cijele županije. Istraživanja su potom ponovo živnula. Posebno ih je potaknuo NP Krka. Speleolozi su se opet češće pojavljivali na izvoru jer je izvor mjesto koje je posebno pogodno za pranje speleološke i ronilačke opreme bilo od blata ili soli. Mladi speleoloronilac Vedran Jalžić se tako jednom prilikom provukao kroz pukotinu i zamijetio da se izvor unutra širi i da kanal ide široko dalje, no ogromne količine mulja koje se prostiru dnom kanala su mu se tada učinile jako opasnim. Od mlađih mještana Zatona smo čuli da su i oni, onako na dah zaranjali u ulazni dio izvora.

Izvor su sve češće počeli za pranje opreme koristiti i šibenski speleolozi. Krajem travnja ove 2011-te godine ohrabren završenom 9. šibenskom speleološkom školom iskusni dugogodišnji ronilački instruktor Emil Lemac odlučio se zaroniti u izvor u čijoj se blizini godinama nalazila njegova brodica. Pridružio mu se Matko Čvrljak, mladi ronilac, arheolog koji se sve više uključuje u arheološke aktivnosti na potopljenim nalazištima širom Jadrana. Zaronili su sa 60-tak metara arijadnine niti, bez olova i peraja nastojeći se držati što bliže stropu kanala. Nit su brzo potrošili, napravili prve podvodne fotografije i shvatili da kanal ide dalje, sve na dubini 2-3m i da se može roniti normalno sa perajama.

Slijedeća prilika se ukazala sasvim slučajno.
Speleoronilac A.Kovačević iz DDISKF-a se našao na pripremama šibenskog Terraneo festivala i čišćenju podmorja na Pekovcu. Večernje pivo, malo pričice i već sutradan su se Kovačević i Lemac zaputili u novi uron u Litno. Ovaj put su preronili prvih 100m kanala i izronili u zračni džep 5x3m. Kanal ide dalje. Nit je ostavljena.
Pada i dogovor za novi uron za vrijeme Teranea. Speleoroniocu A.Kovačeviću je jasno da će mu trebati partnerstvo nekog od iskusnih partnera i izbor naravno pada na Tomislava Flajpana s kojime najviše roni u zadnje vrijeme. Ponovo se improviziraju koluti za arijadninu nit i ronilački par troši glavnu i osobne niti i postavlja slijedećih 200m niti. Prođena duljina se procjenjuje na 270m. Pronalaze dva nova zračna džepa. Kanal jednostavno istim tempom (širina 4-6m) ide dalje.

Nevjerojatno, ali dubina i dalje ne prelazi 3m. Postaje jasno da će za dalje trebati podvodni skuter. Ljeto je u punom zamahu. Među brojnim turistima u Zatonu boravi Luka Čoga, porijeklom iz Zatona koji sad živi i radi u Sloveniji i roni po špiljama. Njegovu je pažnju privukla nit koja viri iz objekta pa je i sam zaronio prvih 110m i ostavio plastičnu pločicu s natpisom "LUKA" na niti. Nakon urona se raspitao tko istražuje špilju, javio da je ronio i ponudio svoju pomoć u istraživanjima.

Četvrti istraživački uron u špilju ponovo poduzimaju Frf i Alan. Ovaj put topografski snimaju prvih 100m koristeći se mjernom trakom i orijentacijskim kompasom. Izvan špilje po Zatonskom zaljevu isprobavaju podvodni skuter posuđen od Vedrana Jalžića. Slijedećeg dana skuterom prelaze prvih 270m špilje ostavljaju skuter i postavljaju novih 220m niti,

Na kraju se kanal sužava i pretvara u potopljeni vertikalni meandar. Na dubini od 5m stijena na sredini kanal onemogućava daljnji prolaz. Postoji mogućnost izvlačenja kamenja sa strane. Zidovi kanala su pokriveni finim blatom i mutež tjera ronioce natrag.

Ukupna duljina špilje se procjenjuje na 470m (postavljeno 520m niti) i to je čini najduljom morem potopljenom špiljom na Jadranu (računajući i talijansku stranu). U novom dijelu s nalaze još dva velika zračna džepa nastala urušavanjem stropa. U vrijeme ronjenja je nadolazila plima i ronioci su u špilji na više mjesta, pa i u krajnjim dijelovima vidjeli mutež nastalu miješanjem slane i slatke vode.
Činjenica da strop špilje gotovo cijelom duljinom ne prelazi dubinu od 2m nam govori da je do njena potapljanja došlo relativno skoro i da se u špilju prije 2000 godina moglo ući plivajući.

Istraživanja se naravno nastavljaju. Potrebno je nastaviti sa topografskim snimanjem kanala. Na sadašnjem kraju postoji mogućnost kopanja, odnosno izvlačenja uglavljenom kamenja, no nije isključeno da će se u nekom od bočnih upitnika pronaći prohodniji nastavak špilje. S obzirom da je špilja izuzetno pogodna za obuku speleoronioca trebat će puno bolje načiniti sustav vodećih niti kroz objekt. Istraživanje se nastavlja.

(dut* – lokalni naziv za lubina, brancina)

Teo Barišić za Helop