U subotu, 15. listopada 2011. održana 2. Međunarodna ronilačka ekološka akcija u organizaciji Ronilačkog klub ”Roniti se mora”, te suorganizatora: Mjesniog odbora Novo Čiče i Športsko ribolovne udruge Odra. Pokrovitelj akcije bio je Grad Velika Gorica. Čistilo se jezero Ježevo, a naravno da je u toj eko-akciji učestvovalo i naše društvo...

Već duže vrijeme imamo dobru suradnju sa klubom "Roniti se mora", pa smo se tako i opet našli na zajedničkoj eko akciji. Ovoga puta na jezeru Ježevo. Jezero se nalazi 2 km istočno od velikog jezera Čiče u naselju Novo Čiče, a nastalo je vađenjem šljunka šesdesetih godina prošlog stoljeća.
Prohladno, ali sunčano vrijeme okupilo je dosta ronioca, mještana i znatiželjnika.

Ekipa DDISKF-a došla je u slijedećem postroju:
Tihomir Kovačević - Tihi, Alan Kovačević, Damir i Zvonimira Pavelić, Hrvoje Dragušica, Antun Kovačević, Davor i Edita Ostrman, Elizabeta Žalac, Marjan i Beata Prpić, Tina Prpić, Igor Alasović, Ivan i Marina Kiš, a svi pojačani juniorima: Manuela Ostrman, Josip Pavelić, Đuro i Tana Kiš. I da ne zaboravimo spomenuti Ruby (ali nije Thuesday već njemački ovčar).

Ronili su; Alan, Damir, Luka, Oskar i Dragi, iznad njih pedalinama kormilarili Tihi, Tuna i Beta i usput prikupljali izvađeno smeće.
Naša priprema za uron trajala je nešto duže, ako računamo brze i uvježbane vatrogasce do nas, ali kad smo ušli u jezero, onda smo više izgledali kao heavy machinery, pa je tako na našoj "zoni odgovornosti" izvučeno nekoliko potopljenih bačava, srećom bez (barem ne vidljivih) oznaka "toxic waste" i mrtvačkih glavica.
Od  zanimljivih predmeta netko je još na drugoj strani izvukao kamionsku gumu, gornj dioi pedaline broj 4, ali i - automatski pištolj "Škorpion". U futroli.

Posebno zgražanje našeg ronilačkog tima i jednog pojedinca izazvao je pronalazak pune pivske boce. Ili, kako je dotični rekao: "Sve mogu razumjeti da se baci, ali punu pivsku bocu- to ne mogu nikako".
Mislim, stvarno. Na što je došao ovaj svijet?

Šalu na stranu, očistilo se dosta toga, vidljivost u jezeru varirala je od više metara u plićaku, do metar i pol na 10 metara dubine, a sve to u slučaju da niste ništa zamutili, tako da je češće bila 50 cm do ništa.
Temperatura vode - ugodna špiljska.
Svako jezero ima svoje legende među somovima, ali Legendarnog soma Juru iz Čiča nismo vidjeli, no lokalni ribiči tvrde da je preparirani primjerak upravo taj Jura, ili mu je barem donekle ravan veličinom. Jedino se ne sjećam da se neki drugi som drugdje zvao drugim imenom.
Svi su Jura pa gdje god bili. .)

I na kraju, nakon sretnog i uspješnog urona: čobanac - ljuti i "obični", te dobar roštilj, pokoja pivica i gem.

Ovim putem srdačno pozdravljamo nepoznatu ekipu što je "smotala" pivu koju je organizator, poučen iskustvom valjda- sakrio za nas dok smo se mi bavili izvlačenjem bačava. :)
Srećom, nešto je ostalo i na zadnjem sicu spomenutog i dragog nam organizatora.
Pitate se što je sa cijelom pivom koju smo izronili?
Ostala je u vreći na obali.
Dok ovo čitate vjerojatno je i nju već neko smotao.
Srećković. To je isto kao da izronite amforu sa vinom... Vrijednost je veća nego buke.
Jednostavno neprocijenjivo.

Fotografije: Tina Prpić

NEDUGO NAKON OVE AKCIJE PREMINULA JE TINA PRPIĆ (22 god), AUTORICA OVIH FOTOGRAFIJA, KĆER NAŠIH ČLANOVA BEATE I MARJANA (LUKE).
TINA NAS JE PRATILA U VIŠE AKCIJA I VJEŽBI, IAKO OVO PIŠEMO SA TUGOM, SRETNI SMO  I ČAST NAM JE ŠTO SMO JE UPOZNALI I ŠTO JE BILA S NAMA SVO TO VRIJEME. KRATKO, ALI OSTAVILA JE TRAGA U SVIMA NAMA.

TINA, TVOJA SREĆA I TVOJ OSMIJEH VJEČNO ĆE BITI S NAMA, ANĐELI TE NE TREBAJU ČUVATI JER TI JESI PRAVI ANĐEO.
DO VIĐENJA!

DDISKF